Fojnica
\\\"...Iz ovog grada se ne može produžiti, ne može se otići dalje, može se samo ostati... \\\" Ovako je pisao naš putopisac Alija Isaković o ovom bosanskom gradiću, očaran činjenicom da se iz ovog grada ne može nastaviti putovanje, već se morate vratiti istim putem, kojim ste i došli ili zauvijek ostati u njemu.
Fojnica
Povoljni klimatski uslovi, idealna nadmorska visina, djelotvornost termalne vode, te tradicionalna gostoljubivost domaćina samo su neki od elemenata, koji su Fojnicu promovisali na vodeće mjesto u oblasti zdravstvenog turizma u BiH. Veliki dio površine općine zauzimaju visoravni, pašnjaci i polja, i to 46% u odnosu na ukupnu površinu općine, a od toga 10% polja, 20% visoravni i 16% pašnjaci. Šetnja planinskim prstenom Šćita, Zahora, Bitovnje i Vranice, kao i odlazak na Prokoško jezero (na planini Vranici ;1636 metara nadmorske visine) i slapove Kozice, koji prave tri prelijepa vodopada.
Fojnica je nastala bar deceniju ili dvije prije nego što se prvi put pominje, 18. marta 1365. godine, a njeno ime je identično brojnim starim mediteranskim toponimima, koji se još u antičko doba javljaju u raznim grafičkim varijantama, kao što su Phoenice, Phoinike, Phoinikus, Phoenicon, Phoiniks, te nije poznato da li je došlo samo do slučajne glasovne podudarnosti.
Fojnica je prepoznatljiva i po svojoj banji, čija je radioaktivnost i ljekovitost ispitivana još krajem XIX stoljeća. Tokom godina gajeći tradiciju eksploatacije radioaktivne mineralne vode, fojnički kraj je perpoznat kao važno mjesto zdravstvenog turizma.
Među najznačajnijim kulturno-historijskim spomenicima bitno je spomenuti prvu džamiju Atik, koja je izgrađena 1551. godine. U kulturno-historijskom naslijeđu značajno mjesto zauzimaju i tri tekije nakšibendijskog reda. Franjevački samostan poznat je po svojoj biblioteci i muzeju, u kojima se čuva oko 40 000 kjiga iz svih oblasti svjetske i religiozne literature, a posebno vrijedne su incunabule.
U danima turskog osvajanja Bosne, bosanski franjevci u Fojnici odigrali su vrlo značajnu ulogu, kada je sultan Mehmed II Fatih, kao garanciju za miran život i slobodu potpisao „Ahdnamu“, najznačajniji dokument iz tog perioda, kojim garantuj slobode, lična imovinska prava domaćem stanovništvu, što predstavlja jedan od najstarijih dokumenata o pravima na evropskim prostorima.. O postojanju i djelovanju bosanske crkve svjedoči veliki broj nekropola sa stećcima.