O Vlašiću
Sa 1943 metra visokim vrhom Paljenikom, planina Vlašić podjednako je udaljena od Jadranskog mora i velikih kontinentalnih gradova u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Čak sto kilometara šumskih puteva, rijeka Ugar i njene pritoke Ilomska i Kobiljska rijeka, nebrojene livade, sve je to nezaobilazan izazov brojnim planinarima tokom ljetnih mjeseci. Snijeg koji se pak na ovoj planini zadržava čak pet mjeseci u godini pravi je raj za svakog skijaša.
Zaštitni znakovi planine
Legenda kaže da su nomadski Vlasi, potomci starih Rimljana i antičkih naroda Ilira i Tračana, sa svojih beskrajnih putovanja donijeli i jedan od zaštitnih znakova planine Vlašić – vlašićki sir. Vlašićki sir jedan je od najbolje spremljenih ovčjih sireva u salamuri. Izvorno se radi od svježeg ovčjeg mlijeka, ali i od kravljeg, a nakon toga zrije dva do tri mjeseca. Usavršivši recepturu izrade sira, Vlasi su tu tradiciju prenijeli na stočare s okolnih planina. Danas se vlašićki sir proizvodi u čitavoj BiH, postavši tako njen izvorni tradicijski proizvod.
Pored vlašićkog sira, još su dva zaštitna znaka planine Vlašić – pas tornjak i ovca pramenka. Pastirski pas tornjak na tom području živi više od hiljadu godina tokom kojih je branio ovce za vrijeme ispaše. Posljednji zaštitni znak je pramenka, autohtona bosanskohercegovačka pasmina ovce.
Turistički potencijal Vlašića prepoznala je i austrougarska aristokracija koja je u 19. vijeku redovno uživala u njegovim ljepotama. U novijem vijeku najpoznatiji dio planine Vlašić u kojem mnogobrojni turisti pronalaze svoj mir zove se Babanovac. Sedamdesetih godina prošloga vijeka na tom je dijelu Vlašića sagrađena 90 metara visoka skijaška skakaona na kojoj se održavalo legendarno takmičenje u skijaškim skokovima “Pokal Vlašić”.
